- plenipotencija
- ×plenipoteñcija (lot.) sf. (1) NdŽ įgaliojimas: Viešpatis davė plenipotenciją apaštalamus ir jų vietinykamus DP203.
Dictionary of the Lithuanian Language.
plenipotencija
Look at other dictionaries:
plenipotencija — plenipotèncija ž DEFINICIJA pravn. 1. izjava kojom jedna osoba ovlašćuje drugu da u njezino ime i na njezin račun sklapa pravne poslove ili ugovara pravne akte i sl.; punomoć 2. puna ovlast za pregovore, za zaključenje ugovora i sl. u… … Hrvatski jezični portal
plenipotencijar — plenipotencìjār m <G plenipotencijára> DEFINICIJA opunomoćenik, punomoćnik ETIMOLOGIJA vidi plenipotencija … Hrvatski jezični portal
