plenipotencija

plenipotencija
×plenipoteñcija (lot.) sf. (1) NdŽ įgaliojimas: Viešpatis davė plenipotenciją apaštalamus ir jų vietinykamus DP203.

Dictionary of the Lithuanian Language.

Look at other dictionaries:

  • plenipotencija — plenipotèncija ž DEFINICIJA pravn. 1. izjava kojom jedna osoba ovlašćuje drugu da u njezino ime i na njezin račun sklapa pravne poslove ili ugovara pravne akte i sl.; punomoć 2. puna ovlast za pregovore, za zaključenje ugovora i sl. u… …   Hrvatski jezični portal

  • plenipotencijar — plenipotencìjār m <G plenipotencijára> DEFINICIJA opunomoćenik, punomoćnik ETIMOLOGIJA vidi plenipotencija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”